Dana 24. 7. 2022. godine u JU Srednja stručna škola Bijelo Polje, održana je komemorativna sjednica povodom smrti naše uvažene koleginice Jele Dragović. Sjednicu je otvorio v. d. direktora Zoran Vuković. O liku i djelu naše uvažene koleginice govorila je profesorica Olivera Srdanović.
Govor prenosimo u cjelosti:

Ožalošćena porodico, uvažene koleginice i kolege, sa velikim osjećajem bola, imam časnu dužnost da se u ime kolektiva i u svoje lično ime oprostim od naše drage koleginice Jele Dragović.
Ovo ljeto u našoj školi nažalost obilježiše i komemoracije, jer nas je nakon Petrove smrti opet okupio taj tužni razlog nečijeg odlaska. Prije tri dana, naša draga Jela, veliki borac i rođeni pobjednik u životnim bitkama, izgubila je onu posljednju. Izgubila je toga dana njena porodica, nekoga čija je uloga sigurno toliko velika i važna da se ne može naći riječ kojom bi se potpuno iskazala. Jelinom smrću mi smo ostali bez koleginice koja je bila vrstan pedagog, dobar čovjek, a sigurna sam većini od vas, baš kao i meni iskreni prijatelj.
Jela Dragović, djevojačko Stamenić rođena je 10. 06. 1958. godine u Mrkonjić Gradu. Završila je ekonomski fakultet u Zenici 1982. godine. Svoj prvi posao imala je kao ekonomista u fabrici „Bratstvo“ u njenom Novom Travniku sve do 1992. godine. Preko Beograda, gdje je radila kratko, 1993. godine je stigla sa suprugom Ilijom u njegovo rodno Bijelo Polje, kad je i započela posao u našoj školi. Znači skoro 30 generacija različitih profila ekonomske struke ove škole, pamti profesoricu Jelu. Znam da su joj se mnogi od njenih đaka javljali nakon završenog školovanja sa jednakim poštovanjem, kakvo su prema njoj imali i dok su bili na njenim časovima, što je moramo priznati za svakog prosvjetnog radnika potpuna i prava satisfakcija.
Uvijek principijelna, iskrena i pobornik pravednosti bez uslova kakvu rijetki imaju, bila je naša Jela tokom radnog vijeka u ovog školi, što je sigurna sam dovoljno za neizbrisiv trag. Znam da je imala i poseban dar da brzo uspostavi dobar i prisan kolegijalni odnos sa mladim koleginicama-kolegama, a da je nama starijima uslovno kazano, bila podrška uvijek u situacijama koje su bile važne. Nije se nikad zaklanjala u zavjetrinu tzv. neutralnosti i brinula šta može palanka kazati, već je uvijek imala svoj stav, koji je sa punim kapacitetom intelektualke branila do kraja. Jelinim odlaskom nedostajaće nam onaj pravi sagovornik koji umije drugoga da sasluša, da svoj stav temperamentno iskaže, kako je samo njoj to pristajalo.
Uz sve ovo što je naša Jela bila, a moglo se kazati i kraće, moglo se kazati bila je dobar čovjek, istakla bih i to kako je u vremenu pseudoautoriteta bila neko ko je imao stvarni i pravi autoritet i među kolegama i među učenicima.
Posebno bih se obratila Dejani i Mikiju – danas kada ste neizmjerno žalosni zbog smrti vaše majke, molim vas da nikako ne izostavite osjećaj ponosa što je ona bila vaša a vi njeni, i osjećaj da je njen život iako ne dovoljno dug bio jako plodonosan, čemu ste vi koje je izrodila sa njenim i vašim Ilijom, najveći dokaz.
Teško je makar meni ovog jutra, jutra u kojem nema Jelinog osmjeha i Jelinog glasa, iskazati prazninu i žalost zbog njene smrti.
Umijem jutros samo kazati – draga Jelo, počivaj u miru, i hvala ti za decenije iskrenog prijateljstva kojim si me darovala.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *