Dana 6. 6. 2022. godine, u JU Srednja stručna škola Bijelo Polje održana je komemorativna sjednica povodom smrti našeg uvaženog kolege, v. d.
direktora Petra Pera Matijaševića.
Sjednicu je otvorio zamjenik v. d. direktora Zoran Vuković.
O liku i djelu našeg uvaženog kolege govorio je predsjednik Školskog odbora Radisav Minić.
Govor prenosimo u cjelosti:
,,Ožalošćena porodico, uvažene koleginice i kolege, prijatelji i poznanici našeg dragog Petra.
Imam tešku, ali časnu dužnost, da se u ime kolektiva naše škole i u svoje lično ime oprostim od nama dragog čovjeka Petra Matijaševića.
Juče u ranim jutarnjim satima, kroz naš grad i naša srca, prostrujala je tužna vijest, da je naš dugogodišnji kolega Petar Matijašević preminuo u Podgorici prethodne noći. Tužno jutro, sa tužnim glasom za sve kolege, prijatelje, poznanike, đake, rodbinu…
Naš dragi Petar, Pero kako smo ga iz milošte zvali, rođen je prije 63 godine u uglednoj porodici Matijašević, u kojoj se iznad svega cijenila ljudska dobrota i čestitost, pa ni on nije mogao biti drugačiji. Završio je Metalurški fakultet u Podgorici, a 1988. godine zaposlio se u fabrici „Imako“, da bi već od sljedeće godine zasnovao radni odnos u našoj školi, gdje je ostao do svoje smrti.
Bitisao, trajao i izgarao među svojim učenicima i poznanicima ispoljivši svoj humanizam i plemenitost na svakom mjestu.
Bio je jedan od onih mirnih, dobrih ljudi, umjerenih u bolu, odmjerenih u radosti, iskreno se radovao tuđoj kao i svojoj sreći. Svaki njegov rad, bio je ispunjen optimizmom i vedrim duhom koji je prenosio na saradnike i sagovornike i sve sagledavao sa vedrije strane, našalivši se i na svoj račun.
Sebi svojstven optimizam i vedar duh, pokazao je i za vrijeme svoje bolesti, ne dozvolivši da drugi osjete njegovu patnju i bol.
Opraštamo se od kolege koji je izveo brojne generacije đaka, o čemu govore mnoge nagrade i pohvale za svoj rad, a stručne reference i ugled koji je uživao prepoznalo je Ministarstvo Prosvjete, pa je prije dvije godine imenovan za pomoćnika, a potom i za vršioca dužnosti direktora JU Srednja stručna škola Bijelo Polje.
I kao direktor je ostao isti, pun razumijevanja i brige za ljude u kolektivu i njihove probleme, uporan i dosledan u traženju najboljih puteva za postizanje uspjeha u nastavi, čovjek od rada i ugleda, blage naravi, vedrog duha, velikog srca, jakog intelekta, razuma…, uvijek spreman da uputi i posavjetuje prijateljski, očinski…, toplo i mudro.
Jednom riječju, bio je čovjek koga smo svi voljeli da imamo za druga, prijatelja, kolegu i u školi i van nje.
Teško je u ovom jutru, bez školskog zvona, bez osmjeha i uobičajenog đačkog žagora u školi, pomiriti se sa činjenicom da te nećemo više sresti vedrog i nasmijanog, a još teže naći prave riječi utjehe za tvoju suprugu Oliveru – Olju, sinove Pavla i Aleksu, koje si beskrajno volio i ponosio se sa njima. Možemo im samo reći da treba da budu ponosni što su tvoji i ti njihov i što su te takvog imali.
A nama, tvojim kolegama, ostaje tuga, bol u duši i uspomena na neizmjerenu dobrotu, skromnost, druželjubivost, lik i djelo čovjeka, kojeg veo zaborava nikada neće prekriti.
Hvala ti za sve što si svojim predanim radom ostavio našem kolektivu.
Dragi Pero hvala ti za sve ove godine prijateljstva, druženja i podrške. Davno je bila 1995. godina kada sam prvi put ušao u ovu školu, a sjećam se kao da je juče bilo kako si me dočekao sa dobrodošlicom i riječima podrške.
Dragi naš Petre, počivaj u miru, neka ti je vječna slava i hvala.”
About Author
