Dana 6. 6. 2022. godine, na gradskom groblju, u Nikoljcu sahranjen je naš uvaženi v. d. direktora Petar Pero Matijašević.

Prisutnima se, u ime kolektiva JU Srednja stručna škola, obratio zamjenik v. d. direktora Zoran Vuković.

Govor prenosimo u cjelosti:

,,Ožalošćeni skupe, poštovani građani, ožalošćena porodico Matijašević.

Dana 4. juna 2022. godine poslije duže i teške bolesti prestalo je da kuca veliko, plemenito srce našeg dragog kolege, dugogodišnjeg profesora, vršioca dužnosti direktora JU Srednja stručna škola Bijelo Polje Petra – Pera Matijaševića.

Petar je rođen prije 63 godine u Bijelom Polju u časnoj i poštenoj porodici Matijašević, od oca Koste i majke Milijane, rođene Knežević. Rastao je uz brata i dvije sestre i do kraja ostao izuzetno brižan, pažljiv i požrtvovan sin i brat.

Osnovnu školu i Gimnaziju je završio u rodnom gradu Bijelom Polju. Upisuje Metalurški fakultet u Podgorici. Kao dobar student i vrstan organizator u toku studija biva biran za studenta prodekana.

Po završetku studija vraća se u svoj rodni grad i zasniva prvi radni odnos u fabrici IMAKO 1988 godine. Po završenom pripravničkom stažu 1989. godine, Petar se opredeljuje za jedan od najhumanijih i najplemenitijih poziva – poziv prosvjetnog radnika te počinje da radi kao profesor u našem kolektivu.

Svojim odgovornim radom zaslužuje da bude biran na odgovornim rukovodećim funkcijama, kao što su: predsjednik aktiva, koordinator praktične nastave, pomoćnik direktora i aktuelni vršilac dužnosti direktora.

Naš dragi pokojnik je svojim pristupom obavezama, predanošću plijenio pažnju kako kolega tako i učenika. Generacije učenika će ga pamtiti kao čovjeka i profesora koji je imao dobro i plemenito srce, blagu narav, potrebnu strpljivost i dokazanu stručnost.

Petar, naš Pero, je uvijek nastojao da pomogne drugim svojom humanošću, širinom i ruzumijevanjem, često na uštrb svojeg autoriteta.

Novu fazu u njegovom životu čini sklapanje braka sa našom koleginicom, profesoricom Oliverom-Oljom Srdanović. Zasnivaju porodicu i dobijaju dva divna sina Pavla i Aleksu, kojima naš dragi Petar ponosio. Svaki roditelj želi da mu potomci budu bolji od njega, Petrovi neka budu kao on.

No sudbina se na žalost surovo umiješala u njegove životne planove i spriječila ga da bude uz svoju porodicu u trenutcima kada im je bio najpotrebniji. Pomuti porodičnu radost i uskrati mu da uživa u krugu svoje porodice i ispuni bar dio svojih želja.

Teško je porodici koja izgubi domaćina pogotovu kada se to desi prerano kao u ovom slučaju. Petre, sa tobom odlazi dio roditeljske ljubavi i sigurnosti. No tim je veća obaveza supruge Olivere da djeci nadomjesti potrebnu ljubav i pažnju i izvede ih na pravi put.

Porodico Matijašević treba da ste ponosni što ste imali ovakvog čovjeka. Nemojte se sjećati kako je otišao, već kako je i za šta živio.

Svi zajedno izgubili smo njegovim odlaskom. Otišao je divan otac, brižan suprug, posvećen brat, vjeran prijatelj.

Izgubili smo nasmijanog i duhovitog kolegu, komšiju i sugrađanina uvijek spremnog da pomogne.

Dragi moj kolega i komšija, dragi moj prijatelju Petronije, svoje životne probleme skrivao si duboko u duši, tiho si živo, tiho si i nas napustio. Teško ću se pomiriti sa činjenicom da te više nema i sa gubitkom tvoje tople riječi, tvog razumijevanja i tvojih savjeta.

Rajski smiraj tvojoj plemenitoj, ali napaćenoj duši.

Zbogom moj dragi Petronije, neka te anđeli čuvaju!”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *